Bećiragić: Elhamdulillah - pobjedu posvećujem porodici i svima koji vole državu i reprezentaciju

Trener se osvrće na učinak svoje ekipe, zahvaljuje najbližima na podršci i komentariše napredak tima kroz utakmice. Također izražava ličnu zahvalnost i emocije povodom historijskog uspjeha, te daje odgovor na pitanje o igri svog tima.

"Što se tiče njihove igre i, naravno, rezultata, ovu pobjedu prvo želim posvetiti svojoj supruzi i naše četvero djece. Ona je mnogo toga pretrpjela bez mene. Drugu posvetu dajem svojoj sestri, koja mi uvijek pruža ogromnu podršku. Treću posvećujem svim ljudima koji vole ovu reprezentaciju i ovu zemlju. Što se tiče vašeg pitanja, tačno kao što ste rekli, iz utakmice u utakmicu igramo sve bolje i bolje. Možda smo u ovoj utakmici u drugom poluvremenu igrali bez energije, ali mislim da je to više mentalno nego fizičko. Ipak, na kraju smo uspjeli da ostvarimo nešto što niko prije nije postigao s ovom reprezentacijom – prvi put kad sam ja bio igrač prije 30 godina, a sada opet kao trener. Tako da mogu još jednom reći: elhamdulillah na tome, i jako sam sretan."

Nije želio isticati nijednog igrača nakon pitanja o važnosti Jusufa Nurkića, ali svima je već jasno koliko je važan za naš tim:

"Ne znam… nije mi drago… nadam se da me nećete pogrešno shvatiti, ali nije mi drago stavljati bilo koga ispred drugih. Znam da je on veoma važan, ali to jednostavno nije način na koji volim govoriti, niti kako volim razmišljati, zato vas molim – nemojte me pogrešno razumjeti. Želim reći da znamo koliko su svi važni, ali isto tako želim naglasiti da je on, kao i svi ostali, samo dio tima, i radi isto što i svi drugi, ponaša se kao svi drugi. Ali, znate vi već odgovor – mislim da vi bolje znate odgovor nego ja."

Selektor odgovara na pitanje o utakmici koju novinar opisuje kao taktičko remek-djelo. Prije samog odgovora, selektor koristi priliku da izrazi duboku zahvalnost Bogu, igračima, saradnicima i svojoj porodici, naglašavajući ličnu žrtvu i emocionalni teret koji nosi sa sobom.

"Prije nego odgovorim, ako mi dozvolite, jer sam to već rekao na engleskom, sada želim i na našem jeziku ponoviti isto. Prvo sam se zahvalio Bogu – elhamdulillah. Onda svojim igračima, koji su iznijeli sve ovo. Zaboravio sam pomenuti i stožer, koji je radio dan i noć, 24 sata dnevno. Svima se još jednom iskreno zahvaljujem. Ovu pobjedu bih posvetio, prije svega, svojoj ženi Aidi, i mojoj četvero djece, koji su bez mene već godinama – praktično već pet godina ne živim s njima. Moja supruga podnosi sav teret jednog samačkog života s četvoro male djece, u jednoj stranoj zemlji. Zatim, zahvalio bih se i svojoj sestri Zehri, koja je uvijek uz nas, i svim ljudima koji nas iskreno vole – i ovu reprezentaciju, i ovu državu. A što se tiče vašeg pitanja... ne bih volio da zvučim ni previše skromno, ni pretenciozno – ali stvarno ne bih znao da vam odgovorim. Volio bih da je tako kako ste rekli, zaista bih volio, ali iskreno – ne znam. Sve što bih rekao, slagao bih vas. A čovjek kad ne zna – ne zna. Ja kažem: ne znam. Izvinite me, stvarno."

Bećiragić ističe važnost pravih odluka u selekciji tima, posebno u vezi sa igračem Johnom Robersonom, te kritikuje određene komentare. Uz dozu skromnosti priznaje da ne zna tačno zašto se ekipa „raspucala“, ali naglašava da je zadovoljan.

"To je zato što sam ja jako dobar trener. Šalim se, naravno. Ne znam... stvarno ne znam. Znali smo da nam šutevi za tri poena trebaju, kao što ste i vi rekli. Jedina stvar o kojoj sam posebno razmišljao i koju sam pripremao bio je John Roberson. On nam se priključio jako kasno, samo deset dana prije nego što smo došli ovdje. I bilo je mnogo ljudi koji ne razumiju košarku, koji su govorili da on ne treba da ide, da nam treba još jedan visoki igrač – što je, znate, stvarno glupo razmišljanje kada govorimo o košarci. Ali toga ima dosta u Bosni, znate i sami. Ja sam znao da nam treba plejmejker koji može da šutira, da otvori reket, prostor u tri sekunde. Tako da sam razmišljao o njemu, pripremao ga baš za ovu utakmicu, pokušavao ga zaštititi jer nije bio fizički spreman. Što se tiče ostalih momaka... mogu samo reći da je to možda sudbina ili nešto slično. Igra po igra... počeli smo, kako se kaže, sve bolje i bolje šutirati. Zašto je tako – ne znam. Nema pravog odgovora. Ali znam da je bilo jako lijepo. I jako sam sretan zbog toga."

O stanju igrača koji nedostaju i "šta bi bilo kad bi bilo":

"Prije svega, žao nam je zbog njihovog fizičkog stanja i operacija. Najbitnije mi je da se oni vrate svom poslu, jer njima je taj posao najvažnija stvar. Igraju za novac i moraju biti spremni da tamo gdje rade – odrade. Zarade ogroman novac. Druga stvar, ja sam fokusiran na ove tri godine. Ako to niste shvatili do sada, onda mi je iskreno žao. Ja pričam samo o stvarima koje su realne. Kod mene nema ‘šta bi bilo kad bi bilo’. Iskreno vjerujem da ispred svakog čovjeka stoji beskonačan broj mogućnosti, i kad uđeš kroz jedna vrata, sve ona druga, ona koja nisi otvorio,ostaju nepoznata. Možemo mi pretpostavljati da bi bilo bolje, ali možda i ne bi. Moramo biti svjesni da smo nevjerovatno sretni što smo prošli kroz ova vrata, i to bez 30 poena i deset asistencija. Ja sam sretan i zadovoljan. A to ‘šta bi bilo’ – to je za navijače, ne za mene. Ja sam realan čovjek, i nikad ne govorim o apstraktnim stvarima. Ne znam. Ko zna šta bi bilo? Možda bi bilo gore, možda bolje. Ja samo kažem: hvala Bogu na svakom stanju. To je moj pogled na život. Ostalo prepuštam drugima", završio je Bećiragić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad